
Krštenje je put iz kraljevstva smrti u život; vrta u Crkvu i početak trajna zajedništva s Bogom. (KKC 1213-1216, 1276-1278) Krštenje je temeljni sakrament i pretpostavku za sve ostale sakramente. Sjedinjuje nas s Isusom Kristom i uvodi nas u njegovu otkupiteljsku smrt na križu i tako nas oslobađa od vlasti istočnoga grijeha i svih osobnih grijeha tečini da s njim uskrsnemo na život bez kraja. Budući da je krštenje savez s Bogom, čovjek mu mora dati svoj pristanak. Pri krštenju djece roditelji ispovijedaju (priznaju) vjeru umjesto njih. (izvor: Youcat, Katekizam Katoličke Crkve za mlade)

Sveta Euharistija je sakrament u kojem Isus predaje svoje tijelo i krv , sama sebe , za nas da bismo i mi u ljubavi sebe njemu predali i da bi nas sa sobom sjedinio u svetoj pričesti. Tako postajemo povezani u jedno Tijelo Kristovo, koje je Crkva. (KKC 1322, 1324, 1409) Euharistija je, nakon krštenja i potvrde, treće sakrament inicijacije u Katoličkoj Crkvi. Euharistija je otajstveno središte svih sakramenta jer u njoj povijesna Isusova žrtva na križu postaje prisutna po pretvorbi na skriven, nekrvan način. Tako je euharistijsko slavlje, izvor i vrhunac svega kršćanskog života. K tome sve vodi: nema ništa od toga više što bi se moglo doseći. Kada blagujemo razlomljeni kruh, sjedinjujemo se s Isusovom ljubavlju kojom je na drvetu križa predao svoje tijelo za nas; kada pijemo iz kaleža, sjedinjujemo se s onima koji je u predanju za nasčak krv svoju prolio. Ovaj obred nismo mi stvorili. Sam je Isus sa svojim učenicima slavio Posljednju večeru i predoznačio svoju smrt: darovao se je svojim učenicima u znakovima kruha i vina i naredio im da od tada i nakon njegove smrti slave euharistiju: činite ovo meni na spomen. (1 Kor 11,24) (izvor: Youcat, Katekizam Katoličke Crkve za mlade)
Pokajati se za sve grijehe u pokajničkomčinu svete mise. Svrha je togčina da u vjernicima pobudi svijest grešnosti i potrebu Božjeg milosrđa. Iako nakon Kristova uskrsnuća već živimo u novoj stvarnosti, još uvijek smo na putu prema vječnoj domovini i moramo se stalno obnavljati,čistiti i obraćati. U šutnji za vrijeme pokajničkogčina svaki vjernik ispituje savjest, priznaje svoje grijehe i moli oproštenje od Boga. Slijedi opća i zajednička ispovijed grijeha i pokajanje. Za svoje grijehe optužujemo se ne samo pred dobrim Bogom, nego i pred zajednicom Crkve. Naši grijesi imaju naime i društvenu dimenziju, pa njima nanosimo zlo braći i sestrama. Svećenik zaključuje pokorničkičin odrješenjem da tako dostojno slavimo sveta otajstva. To odrješenje, međutim, nema sakramentalnu snagu, pa je teške grijehe uvijek potrebno ispovjediti u sakramentu svete ispovijedi. Usprkos pokajanju, pričest ne može primitičovjek u stanju smrtnog grijeha. Dakle,čovjek treba biti u milosnom stanju, tj. bez teškog grijeha

Potvrda je sakrament u kojemu nam se daruje dar Duha Svetoga. Tko se slobodno kao dijete Božje odlučuje za život i znakom polaganja ruku i pomazanja krizmom Boga moli za Duha, prima snagu, Božju ljubav i snagu da ga svjedoči riječju i djelom. Tako je sada punopravan, odgovorančlan Katoličke Crkve. (KKC 1285-1314) Po Duhu Svetom znamo što nam ječiniti. On nas motivira iz dubine. Njegovo nam poslanje odzvanja u ušima. Osjećamo njegovu pomoć. Moramo samo htjeti i njega slušati. (izvor: Youcat, Katekizam Katoličke Crkve za mlade)
U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji pripravnici za primanje sakramenta svete potvrde dužni su pohađati dvije godine župne kateheze. Ova se uredba odnosni na prvi i drugi razred srednje škole. (vidi raspored župne kateheze LINK).

Pokora je ispravak učinjene nepravde. Pokora se ne smije događati samo u glavi, nego se mora iskazati djelima ljubavi i zauzetosti za druge. Pokora se vrši i molitvom, postom i duhovnom i materijalnom pomoći potrebnima. (KKC 1434-1439) Pretpostavka za oproštenje grijeha jestčovjek, koji se obraća i svećenik, koji mu u Božje ime udjeljuje odrješenje od njegovih grijeha. (KKC 1448) Svakoj ispovijedi pripada ispit savjesti, kajanje, odluka, očitovanje grijeha i pokora. (KKC 1450-1460; 1490-1492; 1494) Svi teški grijesi, kojih se sjeća nakon podrobna ispita savjesti i koji još nisu ispovjeđeni, u normalnim okolnostima mogu biti oprošteni samo u pojedinačnoj ispovijedi. (KKC 1457) (izvor: Youcat, Katekizam Katoličke Crkve za mlade)
Kajanje: Kajem se od svega srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim sve svoje grijehe ičvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti.
Pristupiti sakramentu svete ispovijedi moguće je prije svake jutarnje ili večernje svete mise (pon-ned). Ispovijed bolesnika je svaki prvi petak u mjesecu.

Sakrament ženidbe nastaje privolom muškarca i žene, što su je očitovali pred Bogom i Crkvom, koju Bog prihvaća i pečati, a ostvaruje se u njihovu tjelesnu sjedinjenju. Sam Bog učvršćuje sakramentalno ženidbeni vez, koji ih veže sve do smrti jednoga od bračnih drugova. (KKC 1625-1631) Sakramentalnoj ženidbi nužno pripadaju tri elementa:
Najdublje u krććanskoj ženidbi jest međutim spoznaja samoga para: mi smo živa slika ljubavi između Krista i Crkve. (KKC 1644-1654,1664) (izvor: Youcat, Katekizam Katoličke Crkve za mlade)
Župniku koji Vas sprema za ženidbu iznesite svoju želju gdje se želite vjenčati. Zatim otiđite župniku župe u kojoj se želite vjenčati i upitajte ga može li Vas vjenčati u svojoj župi. Ako pozitivno odgovori na Vašu molbu, tada Vašeg nadležnog župnika (koji je proveo Postupak za ženidbu) zamolite da vam izda OTPUSNICU ZA VJENčANJE (Otpusnicu će te odnijeti župniku župe u kojoj se želite vjenčati ). Ako Vas za ženidbu želi spremiti župnik župe u kojoj ćete se vjenčati (tj. želi provesti Postupak za ženidbu) , tada on mora imati dozvolu župnika zaručnice i župnika zaručnika. Također župnika župe u kojoj se želite vjenčati morate pitati u koji Matični ured morate otići po POTVRDU o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka u vjerskom obliku (te mu ju odnesite).
Također župnika župe u kojoj se želite vjenčati morate pitati u koji Matični ured morate otići po POTVRDU o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka u vjerskom obliku (te mu ju odnesite).

Sakrament bolesničkog pomazanja može primiti svaki vjernik kada se nalazi u tešku zdravstvenu stanju. (KKC 1514-1515, 1528-1529) Bolesničko pomazanje daruje utjehu, moć i snagu te povezuje bolesnika, u njegovu ozbiljnu stanju i patnjama, na dublji način s Kristom. Gospodin je naše strahove proživio i naše boli na svojemu tijelu podnio. Kod nekih bolesničko pomazanje udjeljuje i tjelesno ozdravljenje. Ali ako Bog nekoga hoće pozvati k sebi, bolesničko mu pomazanje udjeljuje snagu za sve tjelesne i duhovne borbe na posljednjem putovanju. U svakom slučaju bolesničko pomazanje ima kao učinak oproštenje grijeha. (KKC 1520-1523, 1532) (izvor: Youcat, Katekizam Katoličke Crkve za mlade)

Ispraćaj pokojnika i sprovod najprije mora biti dogovoren u Pogrebnom poduzeću koje određuje datum i vrijeme sprovoda. Obitelj pokojnika se nakon dobivanja tih informacija treba javiti u župni ured načijem području su pokojnik ili pokojnica stanovali do trenutka smrti.
Podaci koje je potrebno prijaviti u župni ured radi upisa u Maticu umrlih:
Za sprovodnu misu i sve ostale gore navedene informacije potrebno se obratiti u župni ured.
