Riječ «ministrant» dolazi od latinske riječi «ministrare» što znači služiti. Ministrant služi svećeniku, a samim time i Bogu.

Zaštitnik ministranata

Zaštitnik ministranata je sv. Tarzicije, zato što je svoj život položio za Krista noseći Sv. Pričest kršćanima u zatvoru.

Dobrog ministranta rese ove osobine

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. To su mladi okupljeni oko Isusa Krista i Božje riječi te djeluju, potaknuti snagom Duha Svetoga, po uzoru na sv. Franju Asiškog. Odatle i naziv „Franjevačka“, ali uz to i zato što Frama djeluje u sklopu velike franjevačke obitelji. Pojam „mladež“ obuhvaća mlade ljude u razdoblju od 14. do 30. godine života, koji su odlučili dublje zaviriti u svoj život, tražiti smisao svojega postojanja i usmjeriti svoj način života prema pravim vrijednostima, prepuštajući „kormilo“ Bogu uz pomoć franjevačke obitelji. Vrlo često Framaši, po odlasku iz Frame, nastavljaju produbljivati svoj put kroz život u Franjevačkom svjetovnom redu (FSR). Frama se najčešće okuplja u franjevačkim samostanima, no nije nužno uvijek tako.

Sami počeci osnivanja ovakvog bratstva sežu 30-ak godina unatrag kada je u Italiji osnovana GIFRA (Gioventu Francescana). Kako se Bog uvijek pobrine za širenje onoga što je dobro, tako je i ta mala zajednica sve više rasla i širila se po svijetu, pa tako doprla i do Lijepe naše. Framaši su se počeli okupljati na Kaptolu u Zagrebu. Uz pomoć bogoslova, osnaženi i ohrabreni Božjom milošću, širili su radost, bratstvo i zajedništvo u sve ostale krajeve Hrvatske gdje su postojali franjevci. Dana 14. prosinca 1992. godine službeno je osnovana Frama u Hrvatskoj.

Svako mjesno bratstvo nosi sa sobom svoju posebnost i karizmu, no ono što je svima zajedničko jest poziv Duha Svetoga da se živi kršćanskim životom u bratstvu, nasljedujući sv. Franju prema njegovom posebnom poslanju – „Idi i popravi moju Crkvu!“Frama nije samo skup mladih već obitelj, braća i sestre koji djeluju u zajedništvu s Bogom Ocem. Okupljaju se najmanje jednom tjedno na susretima razrađujući neku temu za koju se bratstvo odlučilo. Teme se nastoje povezati sa životom sv. Franje i, produbljene kroz Evanđelja, životom mladih današnjice i današnjim svijetom.

Teme uglavnom pripremaju Framaši animatori po dogovoru i nastoje tokom susreta animirati čitavo bratstvo na aktivno sudjelovanje, produbljivanje i razradu teme. Svi susreti su uvijek obogaćeni duhovnim pjesmama i molitvom. Osim tjednih susreta, na Frami postoje i razne druge aktivnosti kroz koje se mladi mogu ostvariti prema svojim karizmama: od karitativnih djelovanja (posjete raznim domovima, skupljanje pomoći potrebitima…), do dramskih, glazbenih, molitvenih…Ono što Framu čini posebnom jesu obećanja koja Framaši obnavljaju svake godine kao vanjski znak pred Bogom i Crkvom. Ta su obećanja njihov odgovor na poziv Duha Svetoga da žele kroz idućih godinu dana živjeti Evanđelje i služiti svom bratstvu po primjeru sv. Franje.

Da bi pojedini Framaš otkrio svoj poziv i odlučio želi li dati obećanja, treba provesti određeno vrijeme u Frami. Po samom dolasku svaki se Framaš upoznaje s djelovanjem bratstva kroz tjedne susrete, akcije i druženja (razdoblje inicijacije), te se smatra „simpatizerom“ Frame. Ako prepozna svoj poziv i izrazi želju za pripadnošću bratstvu, biva primljen u Framu. Tada kao „primljenik“ prelazi u dublje upoznavanje sa životom bratstva i životom sv. Franje kroz razdoblje formacije kada se priprema za davanje obećanja kada postaje „obećanik“ ili tzv. Pravi Framaš. Tada kao punopravni član Frame može biti odabran za pojedinu službu u bratstvu.

Kao i svaka ozbiljnija skupina, i Frama ima svoju organizacijsku strukturu, koja usmjerava Framu u njenom daljnjem razvitku i produbljivanju. Najviša tijela Frame su Nacionalna skupština i Nacionalno vijeće. Svako područno bratstvo ima svoje područno vijeće koje koordinira rad mjesnih vijeća svake Frame. Vijeće se sastoji od pet punopravnih članova i duhovnog asistenta (svećenika-fratra), koje su njihova braća i sestre odabrali. Službe vijeća u bratstvu čine predsjednik, potpredsjednik, voditelj formacije, tajnik i blagajnik. Oni svake godine, ovisno o razini, organiziraju nacionalne i područne susrete, duhovne kapitule, škole animatora, hod franjevačke mladeži te redovito održavaju skupštine.

Zadnja nedjelja u mjesecu u 16.00 ili 17.00 sati

Bitno je jasno razumjeti karizmu, poslanje i proročku ulogu FSR-a u Crkvi i u današnjem društvu, također i stoga da poraste uzajamno životno zajedništvo između svjetovnjaka i redovnika različitih franjevačkih redova i u Franjevačkoj obitelji.

Poziv svjetovnih franjevaca

Poziv svjetovnih franjevaca rađa se iz općeg poziva na svetost. U Katekizmu Katoličke Crkve br. 941 čitamo: "Laici imaju udjela u Kristovu svećeništvu: s njim sve više sjedinjeni, oni razvijaju milost krštenja i potvrde u svim dimenzijama osobnog, obiteljskog, društvenog i crkvenog života, te tako ostvaruju poziv na svetost upućen svim krštenima." Svjetovni franjevci kao pokornici teže za obraćenjem srca znujući da će ih Bog na taj način ispuniti samim sobom (on je Svet). Sveti Franjo u svojem Pismu vjernicima ili Pobudnici pokorničkoj braći i sestrama "činiti pokoru" predstavlja kao „hod kršćanskog života" ili vršiti volju Očevu i njegova djela. A u svojoj Oporuci (1-3) jasno opisuje proces dobro definiranog obraćenja: "Gospodin dade meni, bratu Franji, da ovako započnem činiti pokoru: dok naime bijah u grijesima, činjaše mi se veoma gorkim gledati gubavce, i sam me Gospodin dovede među njih i bio sam s njima milosrdan. I odlazeći od njih, ono što mi se činjaše gorkim, pretvori mi se u slast duše i tijela. Takav proces obraćenja, koji treba ostvarivati dan za danom, bitan je za život pokore:

• Bog započinje taj proces: "Gospodin dade meni, bratu Franji, da ovako započnem činiti pokoru." To je poziv, "zvanje" pokornika.
• Bog dovodi pokornika na mjesta kamo on ne bi išao, a ipak ta vremena i mjesta omogućuju nam da pojačamo svoje pouzdanje u Boga.
• Pokornik odgovara prihvaćajući i stavljajući se u službu drugih i, na kraju, prihvaćajući samoga sebe: "... i bio sam s njima milosrdan.
• Rezultat je postignuće sreće: "... Ono što mi se činjaše gorkim, pretvori mi se u slast duše i tijela.

Pokora, hod svetosti

Pokornici su oni koji žele otvoriti vlastito srce Bogu živeći među običnim ljudima koji često, i ne primjećujući potrebu obraćenja srca, teže za srećom. Svi franjevci i franjevke, bilo redovnici bilo svjetovnjaci, imaju odgovornost naučavanja riječima i primjerom da je pokora (metanoja) pozitivni čin samoostvarenja: promjena vlastitoga srca koje se otvara Božjem djelovanju u nama u zajedništvu s Isusom, snagom Duha. Mi naprotiv imamo težnju poistovjetiti "pokoru" s "djelima pokore". Te dvije stvari nisu isto. Tradicionalna djela pokore na koja smo pozvani, post i milostinja, jesu nešto što slijedi iz naše odluke da svoje srce otvorimo Bogu. Ona nas' po sebi ne vode Bogu ili obraćenju, iako nam pomažu pri našem obraćenju. Ako se npr. ne posti s nakanom da se više otvorimo Božjem djelovanju, čemu služi taj post? Riječ je samo o dijeti maskiranoj u jednoj plemenitoj nakani. Ako, dajući milostinju ili pomažući siromahe, na što nas Gospodin potiče, to činimo selektivno, tj. ako dajemo samo onima za koje smo ustanovili da to zaslužuju, kako to može otvoriti naša srca pouzdanju u Božju pomoć? Svjetovni franjevci prihvaćaju karizmu Franje Asiškoga Sveti Franjo Asiški - Božji dar Crkvi, ženama i muškarcima svih franjevačkih redova (redovnicima i svjetovnjacima) i svim ljudima - živio je evanđeosku karizmu koju je ostavio svoj svojoj djeci među kojima su, unutar Franjevačke obitelji, i svjetovni franjevci. Franjevačko svjetovno Pravilo s velikom jednostavnošću kaže da oni koji čine Franjevačku obitelj "... žele unazočiti karizmu zajedničkoga Serafskog oca u životu i poslanju Crkve". U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo: "U općinstvu svetih razvile su se krcoz povijest razne duhovnosti. Osobna karizma nekog svjedoka Božje ljubavi prema ljudima mogla se prenijeti u nasljeđe, kao Ilijin "duh" na Elizeja (usp. Hebr 12, 1) i na Ivana Krstitelja (usp. Mt 25, 21), kako bi neki učenici imali udjela u tom duhu (usp. PC 2). Svjetovni franjevci idu istim Franjinim putem slijedeći Krista, a taj je put u tome da se cijelo naše biće uskladi s Gospodinom, pravim Bogom i Čovjekom, koji u nama boravi. Nasljedovati ne znači duplicirati (imitirati) ili klonirati. Sveti Franjo je bio "ogledalo Kristovo", pa i mi moramo odražavati Gospodina Isusa u svojim životima.

Svjetovni franjevci u nasljedovanju Krista

Svjetovni franjevci slijede Krista Evanđelja, koji je bio središte Franjina života. U onoj mjeri u kojoj budemo znali usvojiti prvotnu franjevačku karizmu moći ćemo se u odnosu na cijeli svijet postaviti kao primjer prave radosti. Svjetovni franjevci bi već po krštenju trebali biti primjer kršćanskoga života življena s jednostavnošću u krilu Crkve. Oni to pokazuju živeći svoje vrednote:

• poslušnost Duhu Svetomu
• molitveno pouzdanje u božansku Providnost
• upotrebu darova svemira sa zahvalnošću i jednostavnošću
• uživanje u Božjim djelima koja nas okružuju
• radost što smo kršćani - u Crkvi
• zahvalnost za rad shvaćen kao dar
• zauzetost u pomaganju drugima

Franjevci kao i svi drugi kršćani moraju biti živi dokaz Utjelovljenja, promičući Kraljevstvo Božje u društvu. Ako je kršteno čeljade s Isusom, što nam može učiniti zlo? "Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?" (Rim 8,35). Sveti Franjo piše:"Gdje su ljubav i mudrost, tu nema ni straha ni neznanja. Gdje je strpljivost i poniznost, tu nema ni srdžbe ni uznemiravanja. Gdje je siromaštvo s veseljem, tu nema ni pohlepe ni škrtosti. Gdje su mir i razmatranje, tu nema ni užurbanosti ni lutanja. Gdje strah Gospodnji čuva svoj dvor, tu neprijatelj ne može imati pristupa. Gdje je milosrđe i razbor, tu nema ni suviška ni tvrdoće srca.“

Svjetovno okruženje karakterizira svjetovnost

Svjetovni franjevci žive redoviti život kršćana laika. Svjetovni franjevci - biskupi, svećenici ili đakoni - žive redoviti život biskupijskoga klera. Biskupijski kler i laikat nastoje unazočiti u svijetu dar samih sebe kao sljedbenika svetoga Franje i njegova stila nasljedovanja Krista ondje gdje se nalaze, upravo onakvi kakvi jesu, bez nekih pretenzija, s nadom i radošću koje moraju obilježavati sljedbenike Krista Gospodina. Tu "svjetovnost", kao bitni vidik života Franjevačkoga svjetovnog reda, svjetovnjaci moraju predstavljati na prepoznatljiv način u okruženju njihova društva i specifične kulture.

Ponedjeljak: u 20.00 sati

• Dječji zbor ima probu subotom u 11.00 sati i nedjeljom u 8.30 sati
• Zbor mladih: po dogovoru
• Zbor odraslih: u petak u 19:00 sati